Inkluzija, kao pristup temeljen na principima poštivanja ljudskih prava pojedinca odnosi se na proces povećanja sudjelovanja osoba s teškoćama u lokalnim zajednicama, školama i drugim javnim ustanovama, kroz restrukturiranje istih kako bi preuzele odgovornost za svoju sposobnost prihvaćanja svih građana. Inkluzija u različitosti pojedinca vidi njegovu snagu jer upravo različitost potreba gradi sustav koji je dovoljno fleksibilan da zadovoljava potrebe svih građana.
Pravo na život u zajednici jedno je od temeljnih ljudskih prava. Život u zajednici ne podrazumijeva samo fizičku prisutnost, njega karakteriziraju odnosi i aktivnosti, stečena iskustva i emocije. Zbog smještaja u stacionarne ustanove i nedostupnosti redovnih službi obrazovanja i zapošljavanja mnoge osobe s intelektualnim teškoćama isključene su iz našeg društva. Inkluzivne službe podrške u zajednici stvaraju alternativu institucionalnoj segregirajućoj skrbi te za cilj imaju ostvarenje prava ovih osoba na dostojanstven život u zajednici. Veća prisutnost i aktivnija uključenost osoba s intelektualnim teškoćama u sadržaje zajednice mijenjaju stavove društva. Osobe s intelektualnim teškoćama prestaju biti objekt sažaljenja te postaju naši kolege na poslu, potrošači u dućanu, susjedi na kavi. Činjenica da osoba ima intelektualne teškoće više nije njegova jedina karakteristika.
Naše zajednice nude mnoštvo resursa kao što su zdravstvo, obrazovanje, radna mjesta, javne službe, kupovine, kulturni i sportski događaji, vjerske službe i javni prijevoz. Ovi nam resursi nude razne mogućnosti da zadovoljimo svoje interese kao i mnoge usluge kojima si olakšavamo život. Korištenje resursa zajednice dio je svakodnevne rutine koja ljudima pomaže da budu uključeni u zajednicu. Istovremeno, koristeći resurse zajednice koji nam obogaćuju život, preuzimamo važne uloge u istoj (volonter, član vjerske zajednice, radnik, klijent, brat, roditelj, stric, susjed, prijatelj…). Socijalne usluge su sve aktivnosti, mjere i programi namijenjeni sprječavanju, prepoznavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca, obitelji, skupina i zajednica, te poboljšanju kvalitete njihovog života u zajednici. Socijalne usluge pružaju se osobama u potrebi u njihovoj obitelji i lokalnoj zajednici kao izvaninstitucijske ili institucijske usluge (usluge u zajednici).
Stanovanje uz podršku je socijalna usluga u zajednici uređena Zakonom o socijalnoj skrbi te podzakosnkim aktima kojom se jednoj ili više osoba tijekom 24 sata dnevno uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe, u stanu ili izvan stana, osiguravaju osnovne životne potrebe te socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe.
Usluga stanovanja uz podršku namijenjena je svim osobama s intelektualnim teškoćama koje trebaju podršku kako bi vodile samoodređene živote u zajednici. Samoodređen život se odnosi na mogućnost donošenja odluka i upravljanja svojim životom u najvećoj mogućoj mjeri. Usluga predstavlja alternativu institucionalnoj skrbi te je usmjerena na ostvarivanje prava osobe kao jednakopravnog građana u društvu.
Uslugu organiziranog stanovanja ili kako se još naziva usluga stanovanje uz podršku, Centar za inkluziju i podršku u zajednici pruža od 2010. godine u Puli, u stanovima koji su u našem vlasništvu ili u najmu.