Nacionalni dan osoba s intelektualnim teškoćama

Nacionalni dan osoba s intelektualnim teškoćama – 16. svibnja jednoglasno je proglasio Hrvatski sabor na svojoj sjednici održanoj 31. ožujka 2017. kako bi konačno ovoj populaciji osoba s invaliditetom pripalo pravo na dostojanstven život u zajednici. U Hrvatskoj udruge osoba s intelektualnim teškoćama obilježavaju Nacionalni dan osoba s intelektualnim teškoćama kako bi se osvrnuli na položaj osoba s intelektualnim teškoćama kako u lokalnoj zajednici tako i na području Republike Hrvatske.

Naš prijatelj posebno je priznanje koje povodom obilježavanja Nacionalnog dana osoba s intelektualnim teškoćama u Istri od 2018. godine zajednički dodjeljuju Udruga osoba s intelektualnim teškoćama IstreCentar za inkluziju i podršku u zajednici Centar za inkluzivnu podršku i zapošljavanje INPROMO, udruge koje dugi niz godina provode brojne aktivnosti u Istri uključujući velik broj osoba s intelektualnim teškoćama i pružajući različite usluge, a u znak zahvalnosti i priznanja ljudima za njihov značajan doprinos uključivanju osoba s intelektualnim teškoćama u život zajednice.

Susreti prijateljstva su sportsko-zabavna manifestacija koja okuplja osobe s intelektualnim teškoćama i njihove prijatelje u druženju i sportsko-rekreativnim igrama. Prvi susreti održani su 2003. godine u Puli, a tijekom vremena mijenjale su se lokacije održavanja susreta i same igre, a uobičajen broj učesnika susreta bio je preko stotinu i to od polaznika dječjih vrtića, osnovnih škola, ustanova socijalne skrbi, udruga osoba s invaliditetom i građana, prvo iz Pule i Istre, a kasnije i iz drugih dijela Hrvatske. Susrete je započela organizirati Udruga za promociju amaterskog sporta iz Pule, a danas je suradnički organizira više udruga iz Istre. Susreti prijateljstva danas se održavaju svake godine u mjesecu svibnju kao dio programa obilježavanja Nacionalnog dana osoba s intelektualnim teškoćama.


Aktivnosti obilježavanja u 2021. godini

Aktivnosti obilježavanja u 2020. godini

Aktivnosti obilježavanja u 2019. godini

Aktivnosti obilježavanja u 2018. godini


O važnosti obilježavanja Nacionalnog dana osoba s intelektualnim teškoćama

Osobe s intelektualnim teškoćama predstavljaju višestruko deprivilegiranu i društveno isključenu skupinu u našem društvu. Još uvijek tisuće ljudi u RH žive u ustanovama zatvorenog tipa (tzv. domski smještaj) o čemu postoji više izvješća o stanju ljudskih prava osoba koje su u tim domovima smještene. Tako je krajem 2010. Human Rights Watch u posebnom izvješću za Hrvatsku pod nazivom Kad jednom uđeš, više nikad ne iziđeš – Deinstitucionalizacija osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom u Hrvatskoj istaknuo nepovoljan položaj smještenih osoba, njihovu nemogućnost utjecaja na vlastiti život, kršenja ljudskih prava te nemogućnost donošenje gotovo ikakvih odluka koje se tiču njihovog života. S druge strane i proces transformacije takvih domova još je uvijek u fazi provedbe. Nadalje, pristup tržištu rada osobama s intelektualnim teškoćama višestruko je otežan. Najveće prepreke u zapošljavanju osoba s invaliditetom su predrasude poslodavaca (čak 95% poslodavaca prije bi zaposlilo neku drugu skupinu osoba s invaliditetom u odnosu na osobu s intelektualnim teškoćama), zanimanja za koja se školuju, a koja ne odgovaraju potrebama tržišta rada, dugotrajna nezaposlenost te neaktivnost i nepripremljenost za radno okruženje samih osoba s invaliditetom.

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom u

Članku 19. Neovisno življenje i uključenost u zajednici ističe da je potrebno zakonom osigurati praktičnu i djelotvornu mogućnost da osobe s invaliditetom odaberu svoje mjesto boravka, gdje i s kim će živjeti, na ravnopravnoj osnovi s drugima, te da nisu obavezne živjeti bilo kojim nametnutim načinom života, dobiju pristup širokom rasponu usluga koji će im omogućiti život i uključenost u zajednicu te spriječiti njihovu izolaciju ili segregaciju iz zajednice te dobiju pristup i mogućnost zadovoljavanja vlastitih potreba kroz usluge, objekte, i prostore namijenjene općoj populaciji te u

Članku 29. Rad i Zapošljavanje ističe pravo osoba s invaliditetom na rad na jadnakoj osnovi s drugima te mogućnost zarađivanja za vlastiti život od rada, slobodno odabranog ili prihvaćenog na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, uključujuće i dostupno osobama s invaliditetom.

Republika Hrvatska ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom još 2007. godine, dakle, prošlo je više od 15 godina! Gdje smo danas?

Svaka bi osoba trebala imati mogućnost sudjelovanja u donošenju važnih životnih odluka, tako i osobe s intelektualnim teškoćama. Ne misli se ovdje na odluke što obući ili što jesti koji dan, iako su i to važne odluke, već se ovdje misli na odluke na koji način živjeti, s kim i gdje. Radi se o pravu na život u zajednici kao temeljnom ljudskom pravu koje u našim sredinama nije dovoljno zaživjelo i ne predstavlja pravilo nego iznimku. I dan-danas u našoj zajednici mogu se čuti stavovi kako je institucionalni oblik skrbi (trajni smještaj u ustanovu zatvorenog tipa) potreban, prihvatljiv i sigurniji sa puno više skrbi, njege, brige i svega ostalog što je osobi s intelektualnim teškoćama potrebno, a neki kažu da je bolji „jer je sve servirano i gotovo“. Naravno, to misle i ovu ideju podržavaju osobe koje nikada nisu bile tretirane i živjele u instituciji niti su u riziku od institucionalizacije.
NJIMA TREBA JASNO REĆI: „ PROBAJ, VIDI, I TEK ONDA ODLUČI, ALI ZA SEBE!“

Život u zajednici podrazumijeva aktivno sudjelovanje u aktivnostima zajednice, a ne samo pasivnu prisutnost. Ono uključuje povezanost sa rodbinom, susjedima, stjecanje i održavanje prijateljstava uz međusobno poštivanje i uvažavanje, empatičnost, bez sažalijevanja ili omalovažavanja. Život u zajednici uključuje korištenje svega onog što se tijekom života naučilo ili spoznalo, ali i učenje i usvajanje novih sadržaja, uključuje emocionalne odnose i podršku jer svatko pri donošenju nekih važnih odluka očekuje podršku bliskih osoba i plaćenog/službenog osoblja, neovisno radi li se o pitanjima vezanim za zdravlje ili primjerice uz zapošljavanje. Život u zajednici uključuje ostvarivanje mogućnosti rada i onim osobama koje nisu u mogućnosti raditi na otvorenom tržištu rada već u zaštićenim uvjetima. Konačno, usluge za osobe s intelektualnim teškoćama moraju se temeljiti na životu u zajednici i pružanju podrške za ostanak u obitelji i lokalnoj zajednici.

Povratak