Krk: Višednevni izlet korisnika iz Poreča

I tako bili mi protekli tjedan na višednevnom izletu, sve na brzaka se spakirali, na brzaka otputovali, na brzaka prošli više nego što smo možda trebali… A destinacija je bila top, prelijepi otok Krk. Toliko lijepoga ima tamo za vidjeti i nemoguće je sve obići i uživati za par dana, ali smo se bome svojski potrudili da hopsamo sve u 16 i vidimo što više.

Za ostaviti prtljagu, kratki spavanac i jelo smo odabrali pansion Burin u Baškoj. Ljubazna ekipa tj. familija na čelu s Eriksonom (prozvali ga Nokia, ipak je lakše za zapamtiti, nije se ljutio naravno) nas je fino dočekala i pobrinula se da nam je ugodno. Zatim smo za prvi dan otišli vidjeti groblje s crkvicom na brdu, gdje smo mislili da ćemo izgubiti glavu koliko je taj put, tj. cesta do tamo bila uska i strma. Možete misliti kad su Legovići otišli pješice za natrag, no dobro, sretno smo i to prošli, rekoh ja prvi i zadnji put, ipak nismo planinske koze. Pogled od tamo je fenomenalan i vrijedilo je svakako. Zatim smo kafenisali i šetali po Baškoj i tamo kad sjednete na terasu s pogledom na otočiće, nebo i more, pomislite da ste u raju koliko je lijepo.

Drugi dan smo posjetili Jurandvor gdje se nalazi Bašćanska ploča pa u Punatu brodom do Košljuna obišli samostan, a onda šetnja Puntom i kava i sladić kod simpatičnog gospodina koji nas je počastio jer eto smo mu se svidjeli, pa šta reći, krasni ljudi, zahvalni smo jako. Na povratku u Baškoj, naše su se velike djevojke okupale jer šteta je i to propustiti.

Treći dan smo odjurili na Krk i kratko prošli dio grada i Frankopanski kaštel, čak je i naš Milan išao po stepenicama do vrha, eh ti starčići naši se ničega ne boje, pogotovo Milan. Ručali smo u poznatoj konobi Šime uz samo more, a šurlice s gamberima / gulašom su bile toliko dobre da je čak i Flavija koja jede ko vrabac, sve pojela. Tamo su nam na poklon dali bocu njihovog domaćeg ulja eh, a mi njima ništa, dakle treba se vratiti tamo i darovati nešto. Nakon odlaska iz Krka smo projurili po Vrbniku, a onda i po Omišlju. Kolegica Martina nam je ispričala o svakom kamenu i svemu što smo razgledavali i fino je organizirala sve.

Imamo brdo slika i sjećanja koje će svi pamtiti veselo. Taman toliko lijepo da pomisliš kako nam nikad nije ljepše i bolje nego upravo sad, svaki dan kad smo zajedno i kad smo zdravi. Sve drugo prođe i nebitno je i jedino što vrijedi je pokloniti nekome svoje dragocjeno vrijeme jer to je jedina stvar u ovom životu koja vrijedi i znači.

Skip to content